Netko je viši, netko je niži, netko voli sladoled, a netko voli topli kakao, netko stalno trči, a netko voli sjediti. Netko ima smeđe oči, netko zelene, a netko čak i plave oči ali u suštini sva su djeca ista – VOLE SE IGRATI!!! Za vrijeme igre dijete nauči najviše. Većina ljudi razmišlja o igri kao o nekoj vrsti zabave zaboravljajući pritom činjenicu da se djeca, igrajući se, razvijaju i uče. Igra je slobodna, prirođena, spontana dječja aktivnost u kojoj dijete izražava svoje misli, osjećaje, potrebe i poteškoće.
Ona je sredstvo svjesnog razvoja djeteta i može djelovati i djeluje na njegov emocionalni, spoznajni, socijalni i tjelesni razvoj. Kroz igru djeca razvijaju različite sposobnosti i stječu radne navike. U igri se djeca opuštaju, oslobađaju napetosti i straha. Ona služi za stjecanje samopouzdanja. Igra je najprirodniji način učenja kod djece i nikako ju se ne smije zaboravljati niti podcjenjivati.
Najmlađi članovi Udruge imaju priliku družiti se sa svojim vršnjacima kroz organizirane socijalizacijske radionice.
Velika većina članova nije uključena ni jedan oblik odgojno-obrazovnog programa stoga socijalizacijske radionice, pod vodstvom stručnjaka i u suradnji s volonterima osiguravaju razvoj socijalnih kompetencija djece s teškoćama u razvoju radi što uspješnijeg uključivanja u vršnjačke skupine u redovnom odgojno-obrazovnom programu. U rad su uključeni i mladi volonteri koji svojom simpatičnošću, veseljem i razigranošću pridonose cilju socijalizacijskih radionica.
Obavijesti
